Hrvatski skladatelj, melogaf i publicist ANTUN DOBRONIĆ (Jelsa 1878. – Zagreb 1955.) studirao je kompoziciju i dirigiranje na Konzervatoriju u Pragu u klasi prof. Vitezslava Novaka. Kao učitelj radio je na Hvaru, Visu, Drnišu, te Splitu i Zadru. Nakon studija u Pragu, odlazi u Zagreb gdje predaje na Učiteljskoj školi, a 1918. imenovan je profesorom kompozicije na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji gdje radi do umirovljenja. Cjelokupni Dobronićev opus uvjetovan je neraskidivom vezom s krajem iz kojeg potječe, Jelsom na otoku Hvaru. U svoja djela utkao je narodnu glazbenu baštinu, pa njegov opus stilski možemo definirati kao sintezu neoklasicističkog stila i ideologije nacionalnog smjera u glazbi.

Dobronićev opus obuhvaća oko 200 skladbi: 8 simfonija, 5 gudačkih kvarteta, 12 kantata, velik broj zborova i popijevki, 13 opera i 5 baleta. Najuspješnija i najčešće izvođena je suita za gudački okestar «Jelšonski tonci» nastala 1938. na osnovi narodnih melodija njegova rodna kraja.